Novi sveci: srpska Crkva kanonizirala šest svetaca i tri skupine mučenika
Arhijerejski sabor[1] Srpske pravoslavne Crkve na svom posljednjem zasjedanju ustanovio je nekoliko novih blagdana.
Biskupi srpske Crkve okupili su se pod predsjedanjem Njegove Svetosti Patrijarha Porfirija u zavjetnom hramu sv. Save u Beogradu od 13. do 17. svibnja. Između mnogih odluka, Sabor je kanonizirao šest pojedinačnih svetaca i tri skupine svetih mučenika.
Prema saborskom priopćenju za javnost, nakon što je razmotrio relevantne prijedloge, Sabor je „s radošću prihvatio i objavljuje imena novih svetaca svojoj duhovnoj djeci za nasljedovanje u kreposti i čvrstoći vjere“.
Novi sveci su:
- Episkop (biskup) dalmatinski Nikodim (Milaš) (21. 9./4. 10.)
- Protosinđel[2] Kiril (Cvjetković), ispovjednik[3] bezdinski i dalmatinsko-bokeljski (29. rujna/12. listopada)
- o. Mihailo Barbić, paroh[4] krtoliški (9./22. siječnja)
- o. Ilija Rodić (26. travnja/9. svibnja)
- Monah mučenik Jovan Stjenički (28. jul/10. avgust)
- Blažena Ana, majka sv. Vasilija Ostroškog (30. travnja/13. svibnja)
- Reškovački mučenici koji su stradali od Turaka 1688. (21. travnja/4. svibnja)
- Mučenici iz Rmnja (28. kolovoza/10. rujna)
- Mučenici garavićki i bihaćko-petrovački (14./27. srpnja)
Sv. Nikodim (Milaš) Dalmatinski (1845.-1915.) bio je pravoslavni biskup dalmatinski i istarski, poznati teolog i kanonski znanstvenik, autor preko 180 djela, uključujući znamenito Pravoslavno crkveno pravo, a služio je i kao rektor Beogradske bogoslovije.
Sv. Kiril (Cvjetković) (1791.-1857.) bio je monah i ispovjednik koji je nepokolebljivo branio pravoslavlje od unijatizma[5] u Dalmaciji, pretrpjevši dvadeset pet godina zatvora i progonstva zbog svoje vjere prije smrti u manastiru (samostanu) Bezdin.
Sv. Mihaila Barbića, paroha (župnika) iz Krtola kod Kotora, komunističke vlasti su brutalno mučile i ubile nakon Drugog svjetskog rata pod lažnim optužbama, a tijelo mu je bačeno u septičku jamu.
Sv. Ilija Rodić (†1942.), nekadašnji maturant Prizrenske bogoslovije, predsjednik književnog društva Rastko, pjesnik i otac, pogubljen je bez suđenja 7. travnja 1942. od strane lokalnih partizanskih snaga pod zapovjedništvom Milutina Morače, a kasnije je rehabilitiran 1957. od strane Vojnog suda u Zagrebu.
Sv. Jovan iz Stjenice (oko 1382.-1462.) bio je monah čije se relikvije čuvaju u manastiru (samostanu) Stjenik na gori Jelici, štovane zbog svojih iscjeliteljskih moći, a kojeg su pogubili Turci.
Sv. Ana (Anastasija) (16.–17. st.) iz Popova Polja, udovica iz plemena Vasojevića, bila je čestita i duboko pobožna majka sv. Vasilija Ostroškog koja je doživjela čudesna ukazanja Presvete Bogorodice, prakticirala stalnu molitvu i poniznost te pomagala starijima i bolesnima u svojoj zajednici.
Rmanjski mučenici bili su monasi i svećenici iz manastira (samostana) sv. Nikole u Rmnju čiji su posmrtni ostaci otkriveni tijekom radova na obnovi oko samostanske crkve 2022. godine, a pokopani su u blizini temelja crkve i ulaza kao svjedoci teške povijesti samostana, a sada se čuvaju u relikvijaru u samostanu.
Mučenici garavićki i bihaćko-petrovački bili su 12 000 Srba koje su brutalno ubile ustaške snage 1941. godine u blizini Bihaća, na jednom od najvećih stratišta Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini.